utorak, 09.01.2007.
Lunatic is on the grass...=)
Prenula sam se iz sna i refleksno opipala lijevi gležanj. Bio je slomljen. Trzajem štapića sam ga zaliječila. Pošto su počeli praznici samo sam preko pidžame navukla debeli ljubičasti đemper i na noge ljubičaste starke. U svoju torbu ljubičaste boje (ovo postaje bolesno ljubičasto) ubacila sam dnevnik i pernicu. Na glavu sam iz fore natandrčila vještičji šešir i uputila se prema Dumbovom kabinetu.
Ja: Rahat lokum.
Vodoriga je kliznula u stranu, a ja sam se kameni stubama uspela u kabinet.
Dumbledore: Uđi Lolita! Lijep je dan!
Ja: Aha, djede. Zašto si me želio vidjeti?
Dumbo: Pa zar nemam pravo viđati svoju unuku koliko želim?
Ja: Da, valjda...
Dumbo: Što ti je?
Ja: Pa čini se da ti je u zadnje vrijeme onaj prgavi štakor Potter draži od mene!
Dumbo: Nikad.
Ja: Zašto i onda obustavio moje instrukcije?
Dumbo: Zato što učim Harrya kako da se suprotstavi Voldemortu. On ga jedini može pobijediti i zauvijek izbrisati.
Ja: Dobro znaš da to nije istina!!! I ja se mogu suprotstaviti Riddleu, samo kad bi mi dozvolio...i tako bi u mene trebao uložiti manje truda..
Dumbo: Ne, Lolita, moja riječ je zadnja.
Ja: Ali djede...
Dumbo: Ja ne bih podnio da se najvrijednije što imam na ovom planetu jednostavno baci u borbu s Tomom i pogine...ti dobro znaš da bi me to shrvalo, i znaš da bih ja život dao za tebe, Aimee i Klausa, moje jedine unuke!!!
Navrle su mi suze na oči.
Ja: Stvarno djede?
Dumbo: Uvijek, a sad kad smo to riješili kako tvoj ljubavni plan Lolita?
Morala sam se nasmijati.
Ja: Nikako.
Dumbo: Ma nema veze pa sad možeš ići ako želiš, i baka ti je poslala haljinu za Božićni bal, nadam se da ćeš naći pratioca, pa idem ja sad uživati u kiselim kokicama...pa-pa
Istrčala sam iz kabineta i krenula prema Zapadnom krilu.
***
Za to vrijeme na doručku.
Galatea Vane razmotala je svoj primjerak Dnevnok proroka i vrisnula.
Willa i Čupava nagnula su se nad masno otinuti veliki naslov: Dumbledoreova unuka pohađa Hogwarts i tvrdi da se može suprotstaviti onome čije se ime ne smije izgovoriti!!!
Ispod vrištećeg naslova bilo je obiteljsko stablo.
Albus Dumbledore bio je srebrnom linijom povezan s Aurorom Borealis. Zatim su s njima dvostrukom linijom bile povezane Lydia i Delia Dumbledore. Uz Deliu je bio i datum smrti. Lydia je pak bila povezana s Josteinom Gaarderom, a njih dvoje je dvostrukom linijom bilo povezano s Clausom, Aimee i Lolitom Gaarder.
Galatea: Ali to je nemoguće!!! Ovog obiteljskog stabla nije bilo u svim mogućim knjigama o čarobnjačkim obiteljima! A pretresla sam sve do jedne knjige u onoj fazi kad sam se nadala da sam posvojena s obzirom na moju divnu familiju...sestrica (Romilda Vane) mi se naročito iskazuje kad po školi postavlja ljubavne napitke...
Willa: Možda to nije čarobnjačka obitelj...
Čupava: A što je onda Dumbledore? Darth Vader? Idemo do Isaac i Sofie, možda one znaju nešto više...
Prišle su Ravenclawskom stolu.
Galatea(mašući Dnevnim prorokom): Jeste li znale??? Jeste li?
Sofie: Da, ali nam nije jasno kako je ovo procurilo u javnost...
Čupava:Znači vama je rekla?
Isaac: Naravno, pa najbolje smo prijateljice!!!
Willa: Pitam se zna li Ayumi...
Galatea: Pa sudeći po naslovu sada sigurno zna, osim ako nije potpuno sljepa!!!
***
Hodala sam hodnikom i naletjela na jednog zgodnog dečka. Toliko sam buljila u njega da smo se sudarili.
NN: Opa, pazi.
Ja: Oh...
NN: Ti si Lolita?
Ja: Aha, kako znaš?
NN: Pa jučer si opako skurila Binnsa na satu (više kod Ayumi ns njenom hpff)... inače ja sam Jasper.
Ja: Lolita.
Bio je mnogo viši i bio je toliko zgodan da sam nastavila blejtiti u njega.
Jasper: I što ima inače?
Ja: Smijem li te poljubiti?
Jasper: A ja tebe?
Ja: Aha...
Stala sam na prste i pobljubila ga, a on me nježno zagrlio.
Netko se zaderao:"Sectusempra! "
Okrenula sam se i vidjela Malfoya kako se ceri.
Ja: Protego! Aleium lecratum!
Sectusempra se odbila, a Malfoy je napravio salto unazad i ostao skamenjen na mjestu.
Jasper: Kako si zaboga to izvela?
Ja: Čekaj!
Odkamenila sam Malfoya, a on je dao petama vjetra. Okrenula sam se prema Jasperu.
Ja: Znaš li čuvati tajnu?
Jasper:Da.
Ja: Ja sam vilenjakinja i poznajem drevnu vilenjačku magiju.
Jasper: Zezaš...
Ja: Ne, pokazat ću ti.
Skinula sam šešir i odmaknula kosu tako da su se moje šiljaste uši mogle jasno vidjeti.
Jasper: To je dovoljan dokaz.
Opet me poljubio. Iza mene se netko nakašljao. Okrenula sam se, a tamo su stajale Galatea, Isaac, Sofie, Ayumi, Willa i Čupava. Galatea je u ruci držala Dnevni prorok.
Ayumi: Mislim da nam imaš mnogo toga za objasniti!
Ja sam samo zgranut gledala naslovnicu Dnevnog proroka...
...to be continued....
Jasper
- 21:37 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
nedjelja, 24.12.2006.
You could hear her tiny voice...
Jutro je bilo sunčano i vedro. Zajedno s Isaac i Sofie spustila sam se na doručak. Sjela sam za Ravenclawski stol i u svoj tanjur utrpala 7 balačinki s borovnicama. Uredno sam ih složila u toranj, a zatim na njih izlila cijelu staklenku čokoladnog sirupa. Spremala sam se za osvajačku bitku na utvrdu od palačinki, gad sam vidjela kako Ayumi raširenih usta bleji u mene kao da sam neko medicinsko čudo.
Ayumi: Ništa, nego što imamo prvi sat?
Ja: Pogodi! Povijest magije!
Ayu: Oh.
Ja: Da, oh.
Okrenula sam se i nastavila čavrljati s Isadorom i Sofie.
Isaac: Ovako. Vilovnici su na svojim mjestima,i mi još samo trebamo...
Sofie: Čekaj! Evo je izlazi! Waddivasi!
U Pansyne kovrče uletjela je jedna povelika žvakaća koja je izletila ravno iz Malfoyeve gubice. Otrčale smo iz dvorane na hodnik.
Cijeli hodnik se ispunio sapunicom. Odjednom začulo se vrištanje. Kroz hodnik je jurila Pansy dok su je dva vilovnika povlačila za kosu, u jednom trenutku su je pustili, a ona se na guzici odsklizala po nasapunanom podu sve do kraja hodnika gdje je uletjela u ormar gdje se osovila na noge i izgovorila bujicu psovki. Pred sobom je našla fini kolačič koji je lebdio. Uzela ga je i pohlepno progutala, a zatim se napuhnula do veličine omanje krave i kao balon letila hodnikom drečeći i psujući. Sofie, Isadora i ja smo se trgale od smijeha. Na drugoj strani hodnika vidjela sam
Ja: Ej cure!
Luna: Ej, Lo...
Willa: Šuti, ne miči se i ne diši! Želim si ovo zauvijek urezati u pamćenje! Pansy, čudesna letikrava.
Svi smo se nasmijali i odjurili na predavanje.
***
Bila sam na pozornici u kazalištu. Gledalište je bilo prazno. Kulisa nije bilo, a teški crveni zastori od kašmira bili su razmaknuti u stranu. Bila sam odjevena u svoju crnu haljinicu i tajce, a na nogama sam imala klasične baletne papučice. Nikakva melodija ili pjesma nije svirala, ali ja sam svejedno plesala. Mogla sam čuti svoja stopala kako lagano lupkaju po pozornici. Pas de chat, arabesque, piruet, pas de chat... zatim sam izvela labuđi skok i piruetu u zraku; pogledala sam prema svečanoj loži u kojoj je stajala malena djevojčica. Umjesto očiju imala je prišivena puceta. Puceta su zlokobno sjevnula. "Please,please."zazvala je djevojčica, a zatim se nakon što su joj puceta opet sjevnula rasplinula poput izmaglice. Odjednom čula sam odvratan, mukli zvuk pucanja kostiju iz smjera mog lijevog gležnja...
to be continued...
- 12:02 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
